Tema
Hrvatska smanjila razlike u plaćama i povećala u bogatstvu
Plaće najsiromašnijih u zadnjih 10 godina rasle su gotovo dvostruko brže od najvećih, iako je u zadnjih 5 godina ta konvergencija značajno usporena. U isto vrijeme, najbogatijih 10% kućanstava drži više od 60% ukupnog neto bogatstva u zemlji, i taj udio raste. Hrvatska je tako postala primjer gospodarstva u kojoj se mjesečni dohodak izjednačuje, a vlasništvo nad imovinom se razdvaja.
To je glavni nalaz iz naše analize na, koja objedinjava podatke DZS-a, Eurostata i Europske središnje banke o plaćama, dohotku i imovini.
Materijalna nejednakost se može ocjenjivati u više slojeva: razina plaća, dohodak nakon redistribucije i raspodjelu imovine. Može se argumentirati da je ovo posljednje i najvažnije, jer imovina određuje dugoročnu poziciju pojedinaca i obitelji.
Vidjet ćemo da je dohodovna nejednakost u Hrvatskoj nešto manja nego u prosjeku EU, ali da je imovinska veća, i rastuća.
Brz rast BDP-a od 2021. nesumnjivo je podigao kupovnu moć, odnosno donio realni rast plaća. Ali kod tako brzog rasta prirodno je očekivati i pritisak prema većim razlikama u bogatstvu, osobito ako rast diže cijene imovine. U tom kontekstu može se reći da su porezne politike u zadnjem desetljeću kod dohotka uglavnom bile naklonjenije siromašnijim slojevima, a istovremeno je rast nejednakosti u imovini stvaran.
Otvoreno je pitanje koliko je taj rast imovinske nejednakosti uzrokovan eksplozivnim rastom cijena nekretnina, koje su glavna imovinska klasa u Hrvatskoj, i je li se mogao izbjeći. U svakom slučaju, rast imovinske nejednakosti može imati dugoročne posljedice, ne samo na razini pojedinca nego i obitelji, te smanjiti vertikalnu mobilnost i jednakost prilika.
Neto plaće po decilima
Krećemo od razlika u plaćama po decilima, prema podacima DZS-a. Decili dijele zaposlene u 10 jednakih skupina po visini plaće: ispod 1. decia su najslabije plaćenih 10%, ispod 2. decila (a iznad 1.) idućih 10%, i tako redom. Treba imati na umu jednu posebnost ove statistike: 9. decil ovdje predstavlja granicu drugih najvećih 10% plaća, a najviših 10% ne znamo (odnosno ne objavljuje se najviša plaća).
Razlika u plaćama je s rastom decila sve veća, što je očekivano. No iz ovog prikaza ne vidimo koliko se razlika u relativnim odnosima mijenja kroz vrijeme: raste li ili pada.
Omjer najvećih i najmanjih plaća
To se vidi na sljedećem grafikonu, koji prikazuje omjer 9. i 1. decila u neto plaćama.
Razlika se značajno smanjivala od 2016. do 2020. U zadnjih 6 godina omjer drugih najvećih i najnižih plaća praktički stoji, oko 2,7.
Rast neto plaća u 10 godina: donji, srednji i gornji dio distribucije
U zadnjih 5 godina razlike između decila po tempu rasta kupovne moći su male. Najmanjim plaćama je rasla nešto brže nego ostalima, ali bez velike distance.
No zadnjih 5 godina nema velike razlike u među decilima u odnosu na povećanje kupovne moći, iako je onima s najmanjom plaćom ona rasla malo brže.
Rast neto plaća u 5 godina
Rast bruto plaća: donji, srednji i gornji dio distribucije
Relativni napredak najmanjih plaća prema najvećima mogao je biti i veći da ih porezi nisu "ugrizli" više nego velike plaće. To se događa zato što država povremeno propušta uskladiti porezne razrede s inflacijom, odnosno kasni s usklađivanjem. Posljedica: manje plaće češće upadaju u više porezne razrede.
Nije tema ovog članka, ali pošteni i pametni mehanizam bio bi mjesečno usklađivanje poreznih razreda s inflacijom.
Dohodovna nejednakost poslije transfera
Gini koeficijent pokazuje koliko su dohoci u društvu nejednako raspoređeni. Vrijednost 0 značila bi da svi imaju potpuno isti dohodak. Vrijednost 100 značila bi da sav dohodak odlazi samo jednoj osobi. U praksi su zemlje negdje između.
Ovdje koristimo Gini raspoloživog dohotka, dakle dohotka koji kućanstvu ostaje nakon poreza i doprinosa, uključujući socijalne transfere. To nije samo plaća. U obzir ulaze i drugi prihodi kućanstva: mirovine, socijalne naknade, prihodi od imovine. Od toga se onda oduzimaju porezi i doprinosi.
Podaci dolaze iz EU-SILC-a, godišnje europske ankete o dohotku i životnim uvjetima koju provode sve članice EU.
Za Hrvatsku je Eurostat označio metodološki prekid serije od 2023. godine zbog promjena u EU-SILC okviru. Zato kretanje prije i poslije 2023. treba čitati oprezno, a ne kao potpuno usporedivu vremensku seriju.
Ipak, ovi grafikoni se slažu s gornjima jer indiciraju da se nejednakosti zadnjih godina slabije smanjuju. Međutim, ukupno su manje nego u prosjeku EU.
Udio u neto bogatstvu top 10% najbogatijih
Podaci dolaze iz ECB-ovih Distributional Wealth Accounts (DWA), kvartalne eksperimentalne statistike koja spaja anketne podatke o imovini kućanstava s nacionalnim financijskim računima. Drugim riječima, to nije porezni registar niti popis imovine svakog kućanstva. To je službena procjena ECB-a kojom se pokušava prikazati kako je ukupno bogatstvo raspoređeno među kućanstvima.
Kod ovog pokazatelja kućanstva se poredaju po neto bogatstvu, od najsiromašnijih prema najbogatijima. Zatim se računa koliki dio ukupnog bogatstva drži gornjih 10%. Ako je vrijednost 64%, to znači da najbogatija desetina kućanstava drži 64% ukupnog neto bogatstva sektora kućanstava.
Važna napomena: DWA je eksperimentalna statistika. ECB koristi pretpostavke i procjene, posebno zato što ankete slabije hvataju najbogatija kućanstva. Najnoviji kvartali se djelomično procjenjuju na temelju kretanja agregiranih financijskih računa.
Gini koeficijent neto bogatstva
I za kraj, Gini koeficijent neto bogatstva.
Gini koeficijent neto bogatstva pokazuje koliko je bogatstvo neravnomjerno raspoređeno među kućanstvima.
"Neto bogatstvo" znači sve što kućanstvo posjeduje (nekretnine, štednju, ulaganja, poslovnu imovinu) umanjeno za dugove poput kredita i hipoteka.
Gini se čita na skali od 0 do 100:
- 0 bi značilo da sva kućanstva imaju jednako bogatstvo.
- 100 bi značilo da gotovo sve bogatstvo drži samo jedno kućanstvo ili vrlo mali broj njih.
Kod bogatstva je Gini u pravilu mnogo viši nego kod dohotka. Bogatstvo se akumulira kroz godine, kroz nasljedstva, rast cijena nekretnina, ulaganja i vlasništvo nad kapitalom. Zato zemlja može imati relativno umjerenu nejednakost dohotka, ali vrlo visoku nejednakost bogatstva.
Zaključak
Dohodovna nejednakost u Hrvatskoj se smanjuje, ili se nakon transfera vidljivo ublažava. To upućuje na zaključak da sustav transfera i porezno-socijalni mehanizmi rade svoj posao i smanjuju razlike u raspoloživom dohotku.
Imovinska nejednakost pokazuje drukčiju dinamiku. U Hrvatskoj raste, dok je u eurozoni stabilnija.
Ta je razlika važna. Dohodak mjeri tok primanja, imovina mjeri akumulirano bogatstvo. Pad dohodovne nejednakosti zato ne mora značiti i pad ukupne ekonomske nejednakosti.