Tema
Financijska nepismenost građana značajno utječe na inflaciju
Tema objavljena
Komentari u tekstu pisani su na dan objave; grafikoni prikazuju najnovije dostupne podatke.
Hrvatska ima jednu od najviših stopa inflacije u EU, što je
prvorazredni gospodarski i politički problem. No, velik dio odgovornosti za tako visoku inflaciju
leži na građanima.
Depoziti kućanstava i poduzeća su trenutno oko 68 milijardi eura, a krediti oko
48. Hrvatske banke raspolažu golemim viškom depozita građana i poduzeća.
Pogledamo li samo kućanstva, situacija još zanimljivija. Depoziti su u pet godina porasli s 30,5 milijardi eura na 42. Međutim, zbog inflacije realna vrijednost te štednje ostala je gotovo nepromijenjena. Građani su tijekom pet godina u banke donijeli dodatnih oko 11 milijardi eura, ali ih je inflacija pojela. Novac trune u bankama.
Depoziti kućanstava - nominalno i realno
Ovdje https://www.pokazatelji.hr/ pod Monetarna statiskika pogledajte detaljne grafikone o poslovanju banaka!
Od ukupno 42 milijarde eura štednje kućanstava, čak 32 milijarde nalaze se na računima po viđenju (prekonoćni depoziti) uz kamatu blizu nule. Samo oko 10 milijardi nalazi se u oročenoj štednji. A i na nju je kamata u prosjeku samo 1,3%.
Takva struktura štednje bankama osigurava iznimno jeftin izvor financiranja. Novac građana praktički je besplatan.
Posljedica je da banke imaju snažan poticaj taj novac plasirati kroz kredite. Kapital koji stoji neiskorišten u bilanci ne donosi zaradu. Zbog toga banke agresivno traže načine za povećanje kreditne aktivnosti.
Rezultat je paradoksalan.
Hrvatska ima jednu od najviših stopa inflacije u Europskoj uniji i kreditni rejting slabiji od većine razvijenih članica eurozone, ali istodobno građani imaju relativno jeftine kredite. Posebno je izražen rast stambenih i gotovinskih kredita.
Krediti kućanstvima u Hrvatskoj posljednjih godina rastu po stopama većim od 12% godišnje, dok je rast u eurozoni približno 3%. Rast stambenih i nenamjenskih kredita je bio 15%.
Kamate na potrošačke kredite kućanstvima
Takva kreditna ekspanzija izravno povećava potražnju za nekretninama, robom i uslugama te dodatno potiče inflaciju.
Jasno, ovakva situacija omogućava i rekordnu dobit banaka zadnjih godina. U stvari, banke imaju toliko novca da sve više plasiraju u inozemstvo, pa je inozemna aktiva banaka sada preko 13 milijardi eura – porast od 100% u tri godine. Financijski nepismeni Hrvati preko banaka financiraju razvijene države Eurozone, te vlasnike banaka.
Problem je što Hrvatska nakon ulaska u eurozonu više ne može samostalno koristiti kamatnu stopu kao instrument za hlađenje gospodarstva. O visini kamatnih stopa odlučuje Europska središnja banka za cijelu eurozonu.
Međutim, država i dalje raspolaže jednim važnim alatom.
Izdavanjem državnih obveznica i trezorskih zapisa za građane država može povući dio viška štednje iz bankarskog sustava. Upravo se to djelomično dogodilo s narodnim obveznicama.
Dok su banke godinama nudile gotovo nulte kamate čak i na oročenu na štednju, država je ponudila znatno više prinose. Građani su počeli prebacivati dio sredstava, a banke su bile prisiljene povećati kamate na depozite.
Kamatne stope na oročene depozite kućanstava
Taj mehanizam može biti znatno snažniji.
Ako bi država sustavno i u većem opsegu izdavala obveznice građanima, dio od 32 milijarde eura prekonoćnih depozita prelio bi se iz banaka prema državi. Time bi se smanjio višak likvidnosti u bankarskom sustavu.
Banke bi morale agresivnije konkurirati za depozite, povećati kamate na štednju i posljedično povećati cijenu kredita.
Drugim riječima, iako Hrvatska više ne upravlja vlastitom referentnom kamatnom stopom, država kroz tržište državnih obveznica može djelomično utjecati na cijenu novca u domaćem gospodarstvu.
To ne može zamijeniti monetarnu politiku ECB-a, ali može pojačati njezin učinak u zemlji koja ima iznimno visok višak depozita, snažan rast kredita i uporno višu inflaciju od prosjeka eurozone.
No, najjači mehanizam je radikalno finanancijsko opismenjavanje, ali ne ono koje provode banke u svrhu povećanja svoje profitabilnosti. A sve kako bi građani razumjeli alokaciju imovine u investicijske klase, pogotovo u onu koja bi trebala biti temelj dugoročne štednje – dionice, u kojima se gomila snažno bogaćanje svijeta.