Inflacija je ubrzala na 4,9%, ali broj krije i jednu dobru vijest

Takozvana temeljna ili jezgrena inflacija mjeri rast cijena bez energije i hrane. To su dviju skupina koje znaju divljati zbog vremena, geopolitike ili cijena nafte i tako zamagljuju pravu sliku. Na nju se oslanjaju i središnje banke, jer pokazuje koliko je rast cijena postao trajan i ukorijenjen.

Ta temeljna inflacija u svibnju je bila 3,7%. Za razliku od ukupnog broja, pada jer je prije godinu dana bila 4,3%. Trajniji dio inflacije, dakle, popušta. Zašto onda ukupni broj raste? 

Napomena: u tekstu baratamo s Harmoniziranim indekstom potrošačkih cijena - HICP - standardiziranim izračunom na razini EU.

Prije godinu dana cijene energije su rasle mlakih 1,4%. U svibnju 2026. energija je skuplja čak 16,9%. Goriva za vozila poskupjela su 20,9%, a struja, plin i ostala goriva za kućanstvo 13%.

Upravo energija objašnjava zašto je ukupni broj viši nego lani, unatoč tome što joj se jezgra hladi. U Europskoj uniji energija je poskupjela 10,7%, pa je Hrvatska i tu iznad prosjeka.

Drugi dio obrata jednako je važan: hrana i bezalkoholna pića poskupjeli su samo 1,5% — a prije godinu dana rasli su 6,1%. Stavka koja je godinama najjače udarala po kućnom budžetu i punila naslovnice sada je među najmirnijima u košarici, gotovo izjednačena s prosjekom EU (1,6%).

To nije sitnica: hrana ima velik udio u potrošnji prosječnog kućanstva, pa kad uspori, pritisak na budžete popušta brzo i osjetno.

Da bi se vidjelo što stvarno diže cijene, sama stopa rasta nije dovoljna. Bitan je doprinos — stopa poskupljenja pomnožena s time koliko stavka teži u košarici. Nešto može poskupjeti i 40%, a jedva pomaknuti ukupni broj ako to kupujemo malo.

Najbolji primjer dolazi iz svibnja: stvarne najamnine skočile su nevjerojatnih 40% godišnje, no ukupnoj inflaciji dodaju tek oko tri desetinke boda — jer najam u hrvatskoj košarici teži samo devet promila: velika većina Hrvata živi u vlastitom stanu i najam ne plaća. U EU je taj udio gotovo šest puta veći.

Kad se inflacija razloži po skupinama, vidi se tko nosi najveći teret:

Samo dvije skupine — stanovanje s energijom te prijevoz — čine gotovo 58% cijele inflacije. Prijevoz je posebno znakovit: prije godinu dana inflaciju je snižavao, a danas joj je drugi najjači pogon, ponajviše zbog goriva. Postoje, naravno, i skupine koje je smanjuju: odjeća i obuća pojeftinile su 3,6% i tako je vuku prema dolje.

Vremenski niz utejecaj pojedinih grupa potrošačke košarice možemo vidjeti na ovom grafikonu:

Zanimljivo je da cijene skoro svih roba koje kućanstva kupuju, pa čak i industrijskih, ako se isključi energija rastu mlako ili čak i padaju. To je vrlo ohrabrujuće:

Hrvatska inflacija od 4,9% nadmašuje prosjek EU od 3,3%. Gdje odskačemo? Najviše kod usluga: kod nas rastu 7%, u Uniji 3,8%. Tu su restorani, smještaj, frizeri i druge osobne usluge — sve što se ne uvozi, nego ovisi o domaćim plaćama i potražnji.

I tu je ključ priče. Dok je roba podložna globalnim cijenama i konkurenciji s police, usluge su „ljepljive” i domaće jer njihova cijena prati troškove rada. Rast plaća i snažan turizam drže ih visoko, a to se prelijeva u restorane, kavane i smještaj. Zato višak hrvatske inflacije nad europskom nije uvezen — proizveden je kod kuće. 

Postoji i dublja strana te domaće inflacije: Hrvatska u istom razdoblju raste osjetno brže od europskog prosjeka. Realni bruto domaći proizvod u prvom je tromjesečju 2026. porastao 2,4%, naspram tek 0,7% u Europskoj uniji — a slično je, uz prekid u pandemiji, u većem dijelu posljednjih godina.

Snažan gospodarski rast znači i snažniju domaću potražnju, više zaposlenih i veće plaće — a sve to gura cijene prema gore. Dio hrvatskog viška inflacije nad europskim zato nije puka anomalija, nego cijena bržeg rasta: gospodarstvo koje raste iznad prosjeka EU lakše stvara inflatorni pritisak. Veći rast BDP-a tako je bio jedan od značajnih pokretača više inflacije.

Iz svibanjskih brojeva proizlaze dvije pouke. Kratkoročno, energetski skok je privremen: kako bazni efekt izblijedi, mogao bi i splasnuti te povući inflaciju naniže.

Dugoročno je važniji onaj drugi, tiši broj. Dok god usluge rastu oko 7%, temeljna se inflacija teško vraća na europske razine. A otkad je Hrvatska u eurozoni, kamate više ne kroji domaća politika nego Europska središnja banka — koja gleda prosjek cijele zone, ne hrvatske usluge.

I za kraj, podsjetimo se kako i građani nesvjesno doprinose inflaciji tako da drže oko 30 miijardi eura u bankama po viđenju za 0% kamata, sredstva koje se banke trude plasirati jeftinim kreditima koji rastu puno brže od prosjeka EU, pogotovo potrošački, što diže potražnju za robama, uslugama i nekretninama. O tome smo pisali ovdje.

Sve ove i druge grafikone možete vidjeti na Pokazatelji.hr

Izvor podataka: Eurostat. Obrada pokazatelji.hr.